Arbun je uvijek rado viđen ulov i to iz puno razloga. Najpre, arbun je temperamentan i snažan borac koji od borbe ne odustaje do samoga kraja. Najčešće ga nije teško pronaći nakon čega lov postaje jednostavan.
Ipak, u ovo ga doba godine ne love svi jednako uspješno. Osnovni razlog leži u promjeni temperature mora koja je ovu vrstu, kao uostalom i većinu ostalih riba, tjera da potraži temperaturno stabilnije i mirnije okruženje u dubljem moru.
Proletni arbun je prvenstveno lijenj. Svi aktivnosti su mu još uvijek usporene tako da mu je potreba za hranom znatno manje izražena nego u toplijem dijelu godine. Zato mu valja ponuditi isključivo prvorazrednu njesku.
Arbun je prvenstveno mesojed. Na prvom su mjestu rakovi samci, kozice i gambori. Treba ih njeskati cijele na način da ostanu što je moguće duže živi i pokretni.
Odmah za njima su crvi i to veliki crv, te mali pješčani crvi.
Od školjki je najjača mušlja zbog prepoznatljivog ukusa i mirisa
Među ribama, prva je srdela koja svojim mirisom neodoljivo privlači sve pa tako i arbuna.
Kao i školjke i srdelu treba njeskati u većim komadima koji će potpuno prekriti udicu.
Ne treba se bojati pretjerivanja jer u proljećnom ribolovu više nego u ribolovu tokom ostatka godine važi pravilo – ‘velika njeska velika riba, mala njeska mala riba’.
Arbuna u ovo doba godine treba potražiti na nešto većoj dubini od uobičajene što znači da se s barkom baš i nema smisla zadržavati nad dvadesetak metara dubine. Dubine od preko trideset, trideset i pet metara su trenutno stanište ove vrste. Naravno, uvijek postoje mikrolokacije koje u zavisnosti od konfiguracije dna i lokalnih kurenata mogu konstantno imati stalnu povoljnu temperaturu i tako zadržavati ribu i na dvadesetak metara dubine.
Ribu je idealno potražiti driftingom što znači da se ne treba sidriti.
Udarac arbuna je prepoznatljiv, snažan i odmjeren. U trenutku udarca najčešće ne treba odmah kontrirati.
Naravno, ukoliko je u prvom pokušaju arbun progutao udicu, dileme nema. Tada kontra gotovo da i nije potrebna.
No ukoliko je ponuđenu ješku samo čupnuo s kraja, tada bi kontriranje bilo u prazno i naš bi pribor odvuklo iz lovne zone.
Dakle, u trenutku kad osjetimo mlitav i neodređen griz, strunu treba popustiti tako da udice ostanu na istom mjestu. Naravno, struna treba sve vrijeme biti napeta kako bi na vrhu štapa mogli pratiti sve što se u dubini događa. Ako je popuštanje izvedeno kako treba, ubrzo slijedi i onaj pravi griz koji se ne može pobrkati ni sa čim drugim, a za njim lagana kontra kao potvrda kačenja te uspješno izvlačenje.
Pribor za proljetni lov arbuna nije bitno drukčiji od onog uobičajenog.
Fluorokarbonski predvez bi trebao biti nešto duži od uobičajenog. Prame ne bi trebale biti kraće od 40 santimetara, s tim da je donja obavezno vezana neposredno uz olovo tako da lovi na dnu. Idealno je ne loviti direktno ispod barke već desetak metara iza. Na taj su način sve pramule na dnu i neposredno iznad dna.
Olovoa je najčešće oblika suze, obojao crveno, žuto…
Poželjno je da štap bude duži kako bismo u trenucima neodlučnih grizeva lakše kontrolisali sa otpuštanjem i zatezanjem strune. Mašinica je stvar navike ribolovca s im da ipak ne bi trebalo koristiti najjeftinije modele, pogotovo ako upotrebljavamo upredenicu.
Preporučene udice za one manje vješte ribolovce su tipa crystal širine luka oko desetak milimetara jer će s ovim udicama imati lakša kačenja, dok su za naprednije preporučene kovanice i to najpre zbog nosivosti.