Ugor, gruj je zmijolika riba iz porodice ugora (Congridae). Bočno prema repu tijelo je suženo, a leđna peraja mu je preko repne spojena sa podrepnom. Naraste do 2,50 metra i do 50 kg težine maksimalno. Prosječna lovna težina je oko 800 grama (do 4-5 kg). Ima šiljatu glavu na kojoj se ističe krupno oko i velika usta sa sitnim zubima, koža je sluzava i čvrsta. Boja varira od tamne, skoro crne, pa smeđe po leđima i bokovima do bijele boje po trbuhu. Ženke imaju modrikastu ili zelenkastu glavu i plavičasto obrubljene peraje. Ugor je rasprostranjen po cijelom Jadranu, od plićaka do preko 100 metara. Najčešći je na dubinama do 20-tak metara. Mrijesti se krajem proljeća i početkom ljeta, daleko od obale na većim dubinama. U potpunosti je bentoska vrsta, svojim životnim navikama i potrebama vezan uz morsko dno. Grabežljivac je i hrani se ribama i glavonošcima, rakovima pa čak i manjim primjercima svoje vrste, kao i strvinama koje pronalazi na dnu. Po danu je u skrovištima koja nalazi u procjepima i rupama podvodnih grebena i potopljenih objekata (olupine brodova i sl.). Dolaskom noći kreće u lov, a najaktivniji je u vrijeme tzv. “duplog mraka” (u noćima bez mjeseca, koje su uz to i oblačne). Ugor se lovi vršama i pridnenim udičarskim alatima, u prvom redu parangalima i kančenicama (rijetko podvodnom puškom jer je preko dana sakriven). Parangali su od debljeg konopca, a pramule završavaju sajlama ili tanjim konopom i kovanim udicama na koje se stavlja cijela riba, (ako je velika onda pola, najčešće srdela). Parangal se polaže po noći, krivudajući u cik-cak (nikad pravolinijski) liniji. Kod podizanja parangala važno je imati nož pri ruci zbog mogućnosti zapinjanja slobodnih udica za dio odjeće ili tijela, što u kombinaciji sa ulovom na nekoj od još neizvučenih udica može biti vrlo opasno. Problem rješavamo rezanjem zapete pramule.