Zubatac je iz porodice ljuskavki, kao i većina najkvalitetnijih jadrans kih riba. Izduženo ovalno tijelo, izdignuto i u cjelini visoko, u boku stisnuto je jedinstveno, a pravi je primjer predatora. Naraste do 1 m i do 16 kg težine. Srednja lovna težina je 500 grama. Snažne i čvrste građe posebno u prednjem dijelu, peraje su jake i velike. Na glavi se ističu snažne čeljusti sa četiri velika i jaka zuba očnjaka. Odličan je plivač munjevitih reakcija. Dok pliva ili vreba plijen djeluje mirno i odmjereno, kad se ustremi prema žrtvi, juri za njom iz dubine do površine, u strahu ribe iskaču iz mora, neke čak i na obalu. Vrlo grabežljiv i lakom. Najdraža hrana su mu manje ribe, rakovi, glavonošci, posebno lignje. Napada i hobotnicu bez obzira koliko ona bila velika. Otkida joj krak po krak i ne prestaje dok je ne pojede. Nije važno je li gladan ili sit, plijen uvijek napada. Boja tijela sa gornje je strane rumenosmeđa, srebrnasta do modrosiva, sa nepravilnim plavim i crnim mrljama. Po bokovima žutosivosrebrnast sa slabo vidljivim plavim i zelenim uzdužnim prugama, sa donje strane blijedosrebrnast. Zubatac živi na Jadranu, u priobalnom kamenitom dijelu ali i na otvorenom. Voli koralno-ljušturasto, čak i meko dno obraslo algama. Od kraja proljeća pa do sredine ljeta, u vrijeme mrijesta, formira veća jata. Najčešće je na dubinama od 5 do 30 metara, dolazi i bliže površini, a spušta se i do 200 metara. Zimi je dublje, ljeti prilazi bliže obali. Lovi se čitave godine, bolje ljeti i to tunjom, pendulom, parangalom, ostima i podvodnom puškom. U ribolovu udicom je čest ulov, ali treba kvalitetna priprema, ribolov mora biti podređen zubacu. Pendula je od osnovnog najlona od 150 metara (0,70–0,80 mm), predvez od tanjeg najlona 0,60–0,70 mm, 10-tak m (đogulinom spojen sa osnovnim najlonom). Na međusobnoj udaljenosti 2–3 cm, vezuju se tri udice (broj 5–7). Zavisno od dubine, osnovni najlon se optereti sa 50–80 dkg sitnih olova. Prvo se stavi, na razmaku od po 1 metar, deset olova teških po 500 grama, zatim slijedi deset olova težine po 100 grama, a do željene ukupne težine ona teška po 200 grama. Najbolja ješka je živa iglica (može uginula), ali da je svježa. Brzina je 3–4 čvora, najbolje rano ujutro, do izlaza sunca ili kasno ljetno popodne, do sumraka. Uspješno se lovi sa obale, debljine 0,50–0,60 mm za lov štapom, a 0,70 mm za lov iz ruke. Iznad đogulina se stavi klizajuće olovo težine 3–4 dkg, a na kraj udica veličine kao za pendulu. Ješka mora biti veća, pa se može loviti i bez klizajućeg olova. Iz usidrene barke, uz obalu lovimo na živu ješku, a stavi se mali cipol, špar, ukljata, knez, glava crva, hobotnice, gira, lignja, rak. Nađemo pješčano dno na koji se spušta ješka. Kad zagrize zubatac kreće munjevito, a kad shvati da je ulovljen udara glavom o dno da se tako oslobodi udice, jer ne guta ješku kao druge riba nego je reže zubima.
KSR Delfin – Budva
ribolov na moru, Crna Gora
